Nakon obreda blagoslova postaja križnoga puta slijedila je pobožnost Križnoga puta koji je predmolio samostanski vikar fra Jozo Gogić, a potom Euharistijsko slavlje koje je uz fra Jozu i vlč. Matu Matasovića, župnika župe sv. Nikole Tavelića iz Slavonskog Broda predvodio gvardijan fra Anto.

Svjestan da su njegovi župljani kao i njihovi preci živeći na tim prostorima prošli mnoge patnje i stradanja, fra Anto je u osvrtu na prigodno evanđelje, naglasio kako nas Isus uči da svoj križni put prolazimo izvršavajući Božju volju. Primijetivši kako su i postaje toga križnoga puta imale svoj svojevrsni križni put ustvrdio je da poslije svakoga križa dolazi uskrsnuće. Pozvavši svoje vjernike na strpljivost u životu kako bi bili svjetlo u tami svakodnevice, kojom su okruženi, na kraju je poručio: „Pred ovim slikama križnoga puta molili su naši preci punih 78 godina, tražili zagovor i utjehu srca svoga. Vi dobro znate koliko su samo patili. Koliko su samo boli i nepravde doživjeli od loših ljudi. Tu njihovu molitvu pred istim ovim postajama mi danas nastavljamo u nadi da će za stotine godina naše i molitve biti povezana s molitvama onih koji će doći poslije nas. Molimo dobroga Boga da nas po našim križevima i ovom križnom putu blagoslovi i dadne snage da uvijek možemo dobro činiti u svome životu“.

Neki od Plehančana, koji su sudjelovali na tom slavlju, dobro se sjećaju tih lijepih starinskih slika svake postaje pred kojima su se, punih 78 godina njihovi preci, a i oni kao mlađi, svakoga petka i nedjelje prije Mise, molitvom spominjali muke i smrti Gospodina našega Isusa Krista prikazujući pred njima sve svoje križeve koji su prolazili u životu. Stoga je i radost toga dana bila velika, a oni su je pokazali kako pobožnim sudjelovanjem na pobožnosti križnoga puta, na Misi, a i druženjem poslije Mise pred crkvom gdje su i zapjevali.

Izradu postaja toga križnoga puta franjevci su naručili u listopadu 1901. u Rimu od slikara Benedetta Giove-a. Rađene su u oleografskoj tehnici. Križni put je 8. prosinca na svetkovinu Bezgrešnog Začeća Blažene Djevice Marije 1902. godine blagoslovljen i postavljen u prijašnju crkvu sv. Marka na Plehanu. Zbog umjetničkog uređenja plehanske crkve, postaje su uklonjene 1980. godine i spremljene u samostansku knjižnicu gdje su bile sve do.1992. godine kada su padom Bosanske Posavine s drugim umjetninama i vjernicima morale u izbjeglištvo. Po povratku na Plehan franjevci su vratili veći dio umjetnina pa i postaje tog križnog puta osmi dvije koje su dvije u ratnom vihoru nestale.

U dogovoru s Odborom za gradnju crkve u Modranu, gvardijan fra Anto i vikar fra Jozo naručili su u svibnju ove godine od slikara Ante Mamuše iz Novog Travnika izradu dviju novih postaja; 7. koja koja prikazuje kako Isus pada treći put pod križem i 13. koja prikazuje kako Isusa skidaju s križa, kao i obnovu ostalih dvanaest postaja. Postaje su tako na radost vjernika postavljene 18. kolovoza u sada obnovljenu filijalni crkvu sv. Nikole Tavelića u Modranu, koja je zadnjem u ratu uz sve ostale crkve Bosanske Posavine također bila porušena. (kta/b.l.)

Izvor:

http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=96147&fbclid=IwAR0aIfUC3Slx7S1_EAcV5tMb9Idl_Z4QpwiW1vBsasa1nXyYBIWG3naotAE